Japanski naučnici su na ovom istraživanju radili godinu dana, te su otkrili da ljudi koji konzumiraju čašu soka od paradajza jednom dnevno imaju niži pritisak. Ista grupa ljudi ustabilila je i nivo holesterola, što je odlična vijest za one koji pate od srčanih bolesti.

Istraživanjem koje je provela američka organizacija CDC otkriveno je da na godišnjem nivou samo u Americi 610.000 ljudi umre od srčanih bolesti. Svake godine oko 730.000 amerikanaca doživi srčani udar, od kojih je 525.000 prvi srčani udar, dok je 210.000 broj ljudi koji srčani doživljavaju po drugi put u životu.

U istraživanju sa sokom od paradajza učestvovalo je 481 osoba, od kojih je to 184 muškarca i 297 žena. Dopušteno im je da u toku jedne godine piju koliko god soka od paradajza žele dnevno, te da svaki dan bilježe koliko su čaša popili.

Važno je naglasiti da paradajz ima i druge benefite za zdravlje. On je bogat antioksidansima, pomaže sa kardiovaskularnim bolestima i poboljšava šanse za začeće, piše “Klix“.

Istraživanje koje je vodio Univerzitet u Egzeteru objavljeno u časopisu pod nazivom Naučni izvještaji a koje je finansirao Nacionalni institut za istraživanje zdravlja otkrilo je da ljudi su koji provode najmanje 120 minuta sedmično u prirodi značajno mnogo zdraviji i nalaze se većem blagostanju od onih koji tokom prosječne sedmice uopšte ne posjećuju prirodu. Međutim, takve beneficije nisu otkrivene kod ljudi koji posjećuju prirodna okruženja kao što su šume, parkovi, seoska mjesta i plaže manje od 120 minuta sedmično.

Studija je uključivala skoro 20.000 ljudi iz Engleske i otkrila da nije važno da li je tih 120 minuta ostvareno iz jedne posjete ili nekoliko kraćih. Takođe je ustanovila da se ovaj prag od 120 minuta odnosi i na muškarce i na žene, starije i mlađe odrasle osobe, širom različitih zanimanja i etničkih grupa, one koji žive u siromašnijim i bogatijim područjima, pa čak i ljude koji pate od teških dugoročnih bolesti ili invaliditeta.

Dr Met Vajt sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Egzeteru koji je vodio ovu studiju rekao je: „Dobro je poznato da boravak u prirodi može pozitivno djelovati na zdravlje i blagostanje ljudi, ali do sada nismo mogli reći koliko je vremena dovoljno. Većina posjeta prirodi u njegovom istraživanju se odvila samo 4 kilometra od kuće tako da se čini da je čak i posjeta lokalnoj urbanoj zelenoj površini vrlo dobra. Nadam se da su dva sada sedmično realističan cilj za mnogo ljudi, naročito s obzirom na to da se može rasporediti na čitavu nedjelju kako bi se dobili ovi benefiti.“

Sve više je dokaza da čak i samo stanovanje u zelenijim komšilucima može biti dobro za zdravlje, jer na primjer smanjuje zagađenje vazduha. Podaci za sadašnje istraživanje dolaze od organizacije Prirodna Engleska i njihove Studije nadgledanja interakcije sa prirodnim okruženjem, najveće studije na svijetu koja skuplja podatke o sedmičnom kontaktu ljudi sa prirodnim svijetom.

Koautor istraživanja, profesor Teri Hartig sa Univerziteta Upsala u Švedskoj je rekao:

„Postoje mnogi razlozi zašto provođenje vremena u prirodi može biti dobro za zdravlje i blagostanje, uključujući bolje viđenje životnih okolnosti, smanjenje stresa, uživanje u kvalitetnom vremenu sa prijateljima i porodicom. Trenutna otkrića nude vrijednu podršku zdravstvenim radnicima u preporučivanju provođenja vremena u prirodi kako bi promovisali osnovno zdravlje i blagostanje, slično kao i savjeti za sedmično vježbanje“ piše “Lola“.

1. Mesne prerađevine
Slanina, šunka, hrenovke i kobasice svakodnevno su na jelovniku većine ljudi, ali kardiolozima ne pada na pamet da ih konzumiraju, piše Ordinacija.

“Ovi su proizvodi riznica zasićenih masti, a već i vrapci na grani znaju da su usko povezani uz bolesti poput zastoja srca i karcinoma”, podsjeća dr. Jennifer Haythe, kardiolog i profesor na sveučilištu Columbia Presbyterian u New Yorku.

Što su zapravo mesne prerađevine?
Radi se o mesu koje je soljeno, sušeno, fermentirano ili dimljeno kako bi mu se produljio rok trajanja. Iako su ove namirnice brze i praktične za pripremu, kemikalije i natrij koji se koriste u mesnim prerađevinama štetni su za srce, osobito ako se konzumiraju u većim količinama.

2. Crveno meso
Izdašan i sočan odrezak nadjeven gljivama i sotiran na maslacu obrok je u kojem ćete uživati u posebnim prigodama. „Taj ukusni odrezak na vašem tanjuru pun je zasićenih masti, kolesterola i soli“, kaže dr. Haythe.

Jedite crveno meso jednom mjesečno, a kada ga jedete uvijek birajte nemasne komade. Tijekom pripreme koristite začinsko bilje za okus, a izbjegavajte maslac, umake na bazi vrhnja i druge teške dodatke.

3. Kokice i čips
Ništa lakše nego pojesti XXL vrećicu čipsa ili kokica dok gledate omiljeni film. Tko tada razmišlja o trans-mastima, natriju i ugljikohidratima!? Jedno istraživanje pokazalo je da 99,2 posto ljudi u svijetu konzumira više od 2000 mg natrija dnevno (većina zdravstvenih organizacija ne preporučuje više od 1500). Osobe koje konzumiraju više od 2000 mg završit će u statistici kao jedna od deset osoba koje umiru od kardiovaskularnih bolesti. Znači li to da morate u potpunosti odustati od kokica i čipsa?

Pokušajte se prebaciti na čips koji ćete sami ispeći i neslane kokice bez dodanog maslaca. Da biste pojeli razumnu količinu, ostavite vrećicu čipsa ili kokica u kuhinji i odmjerite količinu u manjoj zdjelici.

4. Pizza
Tjedni izlazak s društvom na pizzu, nešto je čemu se većina nas raduje. Nažalost, ono što nam se servira u pizzeriji je “divovski ugljikohidrat punjen solju i topljenim sirom”, upozoravaju liječnici.

Ne morate odustati od svoje omiljene večeri u tjednu, ali pokušajte naručiti zdraviju verziju svoje omiljene hrane ili – još bolja ideja – sami kod kuće pripremite pizzu. “Koristite brašno od cjelovitih žitarica, maslinovo ulje i svježi kozji sir”, preporučuje dr. Haythe.

5. Dijetni sokovi
Pitate li kardiologe, obični sokovi bolji su odabir od dijetnih verzija. “Aspartam u dijetnim sokovima gori je od šećera ili visokog fruktoznog kukuruznog sirupa i može u vama potaknuti žudnju za slatkim”, upozorava dr. Sindhu Koshy, kardiolog u bolnici Ascension St. John Macomb Oakland u Michiganu. Sva istraživanja pokazuju da je udio pretilih ljudi u zapadnoj civilizaciji sve veći, što znači i veći rizik od bolesti srca, moždanog udara, visokog krvnog tlaka, dijabetesa…

6. Dodana sol (nakon kuhanja)
Čini se da naši okusni pupoljci nisu zadovoljni dok ne začinimo hranu s još malo soli kad je već u tanjuru, međutim takva navika vodi u probleme s krvnim tlakom. Ako vam je krvni tlak previsok, vaše će se arterije suziti i otvrdnuti, što je siguran put u neku od bolesti srca i krvnih žila.

“Nevažno je držite li u soljenci himalajsku, ružučastu sol ili cvijet soli – ako u sebi ima naziv sol, nije dobra za vas!”, upozorava dr. Koshy.

Borite li se s visokim krvnim tlakom, ograničite unos soli i počastite svoje nepce (i srce!) začinima poput kima, curryja, češnjaka, ružmarina, cimeta itd. Mogli biste se iznenaditi kakav učinak ima ova promjena na vaš krvni tlak.

“Kada pacijenti s visokim krvnim tlakom izbace sol iz svoje prehrane, njihov krvni tlak može se do te mjere normalizirati da više nemaju potrebu za lijekovima”, kaže dr. Koshy.

7. Žitne pahuljice i druge žitarice iz kutija
Šećer je loš za vaše zube i opseg struka, a ni vaše srce ga ne voli. Istraživanje provedeno 2014. godine pokazalo je da osobe koje konzumiraju 17 do 21 posto kalorija iz dodanih šećera imaju 38 posto veći rizik od smrti uslijed bolesti srca u usporedbi s osobama koje konzumiraju 8 posto kalorija iz dodanih šećera.

Kad doručujete žitne pahuljice ili bilo koje žitarice s dodanim šećerom to je kao da jedete slatkiše. Raste vam šećer u krvi, trigliceridi i kolesterol, upozoravaju liječnici. Odaberite žitarice sa što manje dodanog šećera ili, još bolje, jedite zobenu kašu. Možete je jesti svaki dan, a u nju dodajte svježe voće umjesto sušenog jer i ono sadrži više šećera.

8. Bijeli kruh
Bijeli kruh, tjestenina i bijela riža su namirnice koje kardiolozi izbjegavaju u širokome luku. “Možda o tome ne razmišljate dovoljno, ali cilj vam treba biti da smanjite količinu škroba iz namirnica od bijelog brašna ili rafinirane riže jer se one u vašem tijelu samo pretvore u šećer“, upozorava dr. Koshy. Odaberite kruh i tjesteninu od cjelovitih žitarica – sadrže više vlakana od bijelih sorti i sporije se probavljaju pri čemu se regulira razina šećera u krvi.

Cjelovite žitarice daju više vlakana, što vam pomaže da se duže osjećate sitima, tako da je manja vjerojatnost da ćete doživjeti nagli pad šećera i posegnuti za više slatkih zalogaja između obroka.

9. Energetska pića
Većina energetskih pića reklamira se kao zdrav način za vraćanje energije. Nevolja je u tome što se nekoliko sastojaka, poput guarane i taurina, promoviraju kao prirodni pojačivači energije. Pomiješajte ove sastojke s kofeinom i vaši otkucaji srca naglo će porasti.

“Mnoga energetska pića sadrže tako veliku količinu kofeina da mogu izazvati i aritmiju. Energetsko piće, zajedno s nedostatkom sna, što je općenito razlog zbog kojeg ih ljudi uzimaju, loša je kombinacija za vaše srce”, upozorava dr. Nicole Weinberg, kardiolog i direktor Centra za zdravlje ženskog srca u Santa Monici.

10. Piletina pohana u dubokom ulju
Neka se javi tko ne voli pohanu piletinu! „Loša je za opseg vašeg struka, a slijedom toga i za vaše srce, a usto dovodi oksidanse u vaš organizam”, kaže dr. Weinberg. Oksidansi su glavni neprijatelji antioksidansima. Za pohanje je potrebno vruće ulje koje mijenja strukturu vitamina i antioksidansa u hrani. Ne samo da dobivate dodane masnoće i kalorije, već i oksidanse koji oštećuju stanice u vašem tijelu.

Nova istraživanja su pokazala da ova voćka pomaže u održavanju tjelesne građe i zategnutih mišića, a uz sve to vam pruža prepoznatljivi slatki ukus, piše Aura.

Studija iz magazina Journal of Nutrition otkrila je da L citrulin, u poređenju sa drugim amino kiselinama u voću, pomaže da potrošite više masnih naslaga za 13 posto i povećate mišićnu masu za čitavih 9 posto.

Kako starimo broj ćelija u našem organizmu opada. To uzrokuje smanjenje mišićne mase i bolju podlogu za sticanje novih masnih naslaga.

Upravo zato, sok lubenice se smatra odličnim saveznikom, jer povećava proizvodnju regenerativnih proteina koji grade mišićnu masu i obnavljaju ćelije u organizmu.

Sve to će utjecati da se osjećate energičnije i da potrošite više masnih naslaga, pa se lubenica zato smatra idealnom ljetnom užinom.

Leukemija je rak koštane srži, maligna bolest koja naglo nastaje i brzo se širi. Postoji više vrsta te bolesti, no među češćima je akutna leukemija.

“Nastaje iznenada i iz punog zdravlja. Simptomi postanu vrlo izraženi u svega nekoliko dana i dovode pacijenta do vrlo lošeg stanja, pa zbog toga najčešće ljudi potraže pomoć liječnika“, pojasnila je za “24sata” hematologinja prim. dr. Sandra Bašić Kinda, dopredsjednica Hrvatske udruge leukemija i limfomi.

Opisala je niz simptoma koji mogu ukazivati da se radi upravo o toj opakoj bolesti.

1. Opća slabost i nemoć

Fizička iscrpljenost je među najčešćim simptomima koji ukazuju da se u tijelu nešto zbiva. Ako čovjek nije radio teške poslove, a unatoč tome se danima osjeća slabim i nemoćnim, trebao bi posjetiti liječnika.

2. Bljedilo kože

Blijeda koža rezultat je manjka eritrocita u krvi. Naime, kad se u koštanoj srži počinju stvarati bijela krvna zrnca koja ne mogu sazrijeti, dolazi do razvoja leukemije. Nezrela zrnca se nakupljaju u koštanoj srži gdje se zdravo tkivo zamjenjuje nezrelim stanicama koje prelaze u krv. Njihova koncentracija u krvi se povećava, a broj normalnih crvenih i bijelih krvnih stanica se smanjuje.

3. Gubitak snage

Zbog promjena u krvi, čovjek se počinje osjećati sve slabije.

4. Pojava modrica i tačkastih krvarenja po potkoljenicama

Iako se modrice i krvarenja mogu pojaviti bilo gdje na tijelu, najčešće je to na potkoljenicama jer je taj dio tijela najizloženiji i ondje najlakše pucaju kapilare. Učestalo se pojavljuju i krvarenja iz nosa.

5. Krvarenje iz desni

Zbog slabijeg zgrušavanja krvi i manjka trombocita prilikom pranja zubi stvaramo sitne povrede koje krvare i ne zacjeljuju.

6. Povišena temperatura

Među simptomima leukemije uz opću slabost može se pojaviti i povišena tjelesna temperatura.

7. Kratkoća daha

Većina opisanih simptoma prati anemiju, pa je tako među njima i kratkoća daha. Naime, kad padne razina hemoglobina u krvi, čovjeku nedostaje zraka.

8. Znojenje

Zbog velikog i ubrzanog stvaranja malignih stanica u organizmu te njihove razgradnje ljudi se pojačano znoje. Znojenje također prati anemiju tj. slabokrvnost koja ne mora imati veze sa zloćudnom bolešću.

Ovi simptomi, dakako, ne moraju značiti da je u pitanju ova bolest, no svakako je preporuka da posjetite doktora kako biste se uvjerili da ste zdravi.

Konačno je pao mrak. Nema komaraca, nema ljudi i nema vrućine. Ali ima grančica na podu. Pala sam kao što nisam godinama. odmah u prvom krugu. Ispružila sam se koliko sam duga i široka po travi pored asfaltirane staze.

Tek sad, desetak dana kasnije, cijela lijeva potkoljenica mi je u modricama i podlijevima. Boli me, šta ću. Dečko mi popuje, šta ću (mu ja)… Svi me odgovaraju da se opet stavim u role i da pustim nogama da rade toliko željene i potrebne krugove.

Što ako opet padnem, pitaju me. Kažu da ću se polomiti. Da nisam više dijete. Brinu da se ne ozlijedim još jače. Govore mi da sam blesava i da se pazim.

Odmahujem rukom i govorim im da nema veze ako opet padnem, kao što nema veze ni ako se polomim. Nije im jasno, mom dečku, mami, prijateljima, zašto to radim. Misle da se igram sa sudbinom i sa životom.

Nije tako, niti se igram sudbinom niti životom, ja samo živim onako kako želim. Pa makar povremeno imala nogu ili nešto drugo slomljeno.

Naravno da ću ponovno rolati čim otekline splasnu. Možda i prije toga, jer mi toliko nedostaje.

Slomila sam jednom tako ruku, prije petnaestak godina, i onda sam odvozila još deset krugova sa slomljenom rukom (krug je oko 6 kilometara, op.a.).

Ali… Od lomova kosti pamtim samo taj jedan i pitaj Boga koliko još srcoloma. Da, srce mi je slomljeno na desetke puta pa se ne dam.

I tada mi govore da se pazim, da mi to nešto možda nije najpametnije, da mogu ili trebam bolje, da nisam spremna, da sam hrabra što se uopće upuštam u odnos s nekim. Bilo kakav odnos, ne nužno ljubavni ili partnerski. I prijatelji su mi slamali srce pa ih opet imam, neki su mi ga slomili i zalijepili nazad i, gle čuda, družimo se i dalje.

Srcolome sam doživjela i kod kuće i na poslu, u tramvaju, u banci dok sam čekala u redu… Ne pretjerujem, stvarno mi je srce prepuno ožiljaka jer, jebiga, takva sam. I nije mi krivo. Ali…

Ponavljala sam odlaske na onaj posao gdje su me slomili, u tramvaje u kojima svako malo doživim nešto, bilo lijepo ili ružno, tj. tužno. Idem i u poštu i u banku, hodam po cesti na kojoj su prosjaci, ulazim u bolnicu u kojoj mi radi mama i vidim omanje more ljudi kojima ne mogu pomoći niti ja niti ti doktori koje čekaju. Zaliječit će im ruku ili nogu, ali drugo ne mogu. Nisu čudotvorci, a nisam ni ja.

I svaki put neki sitni ožiljak na srcu ostane negdje, nekada i po istoj rani odnosno starom ožiljku. Neka ih, kažem.

Nije to čak ni ono ” što te ne ubije ojača te”.

Prihvatila sam sve te lomove i ožiljke kao dio (svog) života jer oni donose nešto drugo, nešto puno ljepše i intenzivnije, a to su ljubav i osjećaji kakve niti jedno slamanje srca ne može izbrisati.

Pitaju me kako me nije strah ponovno se zaljubiti, nakon svega? Kažem da me i jest strah, naravno. Zapravo umirem od straha, ali ne mogu na to utjecati kao što ne mogu utjecati niti na to hoće li mi srce ponovno biti slomljeno ili ne. Ne mogu jer nisam sama u tome, a nisam ni sama na svijetu.

Zaraste i noga, gdje ne bi moglo srce.

Vozit ću role i bicikl dokle će mi noge raditi, voljet ću dokle će mi srce kucati.

Bojat ću se, ali neću izbjegavati lomove i ožiljke, to bi bilo kao da izbjegavam život, a to neću. Samo jedan imam, neka barem njega završim s ožiljcima uspomenama, prenosi “LOLA“.

Do idućeg puta, zagrli svoje ožiljke (na srcu) i uvidi da su ti trebali,

Zagrljaj,

Još u 18. stoljeću škotski doktor William Buchan poticao je kupanje u moru jer je smatrao da to vrlo ljekovito djeluje na naše tijelo. Ne čudi da su danas mnoge bolnice i lječilišta smješteni tik uz more.

U ne tako dalekoj prošlosti tim naučnika odlučio se pozabaviti tematikom utjecaja mora i ostalih prirodnih okuženja na ljudski organizam u projektu pod nazivom „BlueHealth“ (plavo zdravlje).

Otkrili su da zvukovi mora stimuliraju područje mozga – frontalni korteks, koje je odgovorno za naše emocije i ličnu refleksiju. Šum mora širi samosvijest i blagotvorno djeluje na osjećaje.

Kada smo na plaži, naše tijelo apsorbira više kisika i regulira razinu serotonina u tijelu, poznatog kao hormon sreće i tvari koja kontrolira anksioznost, a to rezultira osjećajem duševnog mira sličnom onome nakon joge i meditacije.

Stručnjaci kažu da zvukovi mora smanjuju nivo hormona stresa kortizola u tijelu. Čak šum valova uspoređuju sa zvukom otkucaja srca koje djeca slušaju u majčinom trbuhu, pa ih to u odrasloj dobi podsvjesno podsjeća na sigurnost i zaštitu koju su osjećali tokom razvoja u maternici.

– Kada pogledamo u more ili smo na obali, zapravo se nalazimo u predivnom, stabilnom okruženju. Osjećamo se sigurno i daleko od mjesta na kojima smo pod nekom vrstom prijetnje, možda od divljih životinja u džungli ili kriminalaca u velikim gradovima. Površina mora koja se na horizontu stapa s nebom u nama budi osjećaj stabilnosti i sigurnosti – objašnjava naučnik Michael Merzenich sa Univerziteta Kalifornija (UCSF) u San Franciscu.

Jedna studija je pokazala da kada se sunčamo na plaži, toplina utječe na naš endokrini sistem koji je odgovoran za oslobađanje endorfina – iste hemikalije zbog kojih se osjećamo sretni svaki put kada uživamo u čokoladi, prenosi Bright Side, piše “Aura“.

U savremenoj medicini, liječenje matičnim ćelijama se smatra jednim od najvećih dostignuća. Dugoročno ulaganje u zdravlje, kako mnogi definišu čuvanje matičnih ćelija iz pupčane vrpce i pulpe mliječnih zuba, danas je najbolja preventiva protiv bolesti. Osim punkcijom iz koštane srži, vađenjem periferne krvi, te iz adipoznog tkiva matične ćelije je moguće mnogo kvalitetnije i bezbolno izdvojiti iz krvi i tkiva pupčane vrpce prilikom porođaja, te iz pulpe mliječnih zuba kod djece, piše “LOLA“.

Matične ćelije su početne, one od kojih nastaju sve druge ćelije u našem tijelu.

Pupčana vrpca se nekada bacala kao otpad poslije porođaja, a danas je dokazano da je bogat izvor matičnih ćelija. Te su ćelije ključne kada je u pitanju prirodni rast i oporavak kroz život, a mogu postati ćelije krvi, srca, kostiju, kože, mišića, mozga, ali i drugih tkiva koja nas čine onim što jesmo. Imaju potencijal samoobnavljanja, množenja i razvijanja u druge tipove stanica – to je ono što ih čini dragocjenim.

Matične ćelije iz krvi pupčanika se koriste kao standardna terapija u liječenju preko 85 bolesti, krvnih oboljenja, a istraživanja na matičnim ćelijama iz tkiva pupčane vrpce daju vrlo obećavajuće rezultate na polju ćelijske terapije i regeneracije tkiva. Trenutno je u toku više od 300 kliničkih ispitivanja vezanih za terapije matičnim ćelijama kad su u pitanju teška oboljenja uključujući cerebralnu paralizu, dijabetes, srčane bolesti, ozljede kičmene moždine, Hronova bolest, ciroza jetre, artritis i mnoge druge bolesti. Čuvanje matičnih ćelija za buduću upotrebu je sigurno jedna od najboljih odluka koju možemo donijeti, kada govorimo o prevenciji bolesti.

Od 1988. godine urađeno je više od 40,000 transplantacija sa matičnim ćelijama, te se smatra da će u budućnosti svaki treći čovjek imati koristi od regenerativne medicine.

Raste trend čuvanja matičnih ćelija, a posebno za čuvanje matičnih ćelija iz pupčane vrpce i uzoraka uzetih prilikom vađenja mliječnih zuba kod djece. Međutim, još uvijek je u BiH svjesnost o vrijednostima matičnih ćelija na niskom nivou.

Potrebna je konstantna edukacija stanovništva, a pogotovo budućih i mladih roditelja o načinu čuvanja matičnih ćelija i njihovim vrijednostima za liječenje u budućnosti.

Uzimanje matičnih ćelija pupčanika ni na koji način ne ometa porođaj, jer se ova procedura dešava netom poslije rođenja bebe. Nakon što se presječe pupčanik, medicinsko osoblje iz pupčanika vadi dragocjenu krv i smješta uzorak u specijalnu kutiju za matične ćelije. Nakon prikupljanja uzorka krvi, uzima se dio tkiva pupčanika i također se šalje na pohranu. Matične ćelije iz pupčanika su najdostupniji izvor matičnih ćelija, za razliku od onih iz koštane srži, koje se prikupljaju izuzetno bolnom, invazivnom metodom. Matične ćelije uzete iz pupčane vrpce su stare tek devet mjeseci, brže se dijele i sposobnije su za život nego što je to slučaj kod odraslih matičnih ćelija. Tako pohranjene, potpuno su zaštićene od spoljnih uticaja i starenja, a imaju mogućnost da prerastu u 220 tipova ćelija u našem tijelu. U zubnoj pulpi mliječnih, ali i zdravih zuba odraslih takođe postoje ćelije koje imaju sposobnost diferencijacije i samoobnavljanja što im daje velik regenerativni potencijal.

Za sve one koji su propustili priliku da sačuvaju matične ćelije pri porođaju, Future Health je prvi omogućio čuvanje ćelija zubne pulpe u BiH.

Prva uspješna transplantacija matičnih ćelija krvi pupčanika za tretman Fanconijeve anemije dogodila se 1988., i od tada, lista bolesti za koje su matične ćelije standardna terapija se povećala, uključujući i neke oblike kancera poput leukemije i neuroblastoma, oboljenja krvi i imunog sistema. Od tada urađeno je preko 40.000 transplanatcija matičnih ćelija iz krvi pupčanika.

Sve su češće situacije gdje se roditelji odlučuju na drugo dijete i čuvanje matičnih ćelija kako bi pokušali liječiti starije bolesno dijete.

Matične se ćelije mogu dobiti punkcijom iz koštane srži, iz krvi i tkiva pupčane vrpce prilikom porođaja, iz pulpe mliječnih zuba, periferne krvi, te iz masnog tkiva. Matične ćelije koje se nalaze u krvi i tkivu pupčane vrpce su najmlađe, samim tim i najkvalitetnije jer su tokom trudnoće bile zaštićene od raznih oboljenja. Važno je naglasiti da je potpuno bezopasno i bezbolno uzimati uzorke matičnih ćelija iz krvi i tkiva pupčane vrpce za majku i novorođenče, te da ne utiče na prirodan tok porođaja.

S druge strane, proces uzimanja matičnih ćelija iz koštane srži je veoma bolan, a matične ćelije koje se na ovaj način uzimaju od odraslog čovjeka su starije i mnogo manje vitalne i zahtijevaju visok stepen podudarnosti donora i primaoca, za razliku od matičnih ćelija iz krvi i tkiva pupčanika koje imaju mnogo niže kriterije prema zadanim kriterijima poklapanja.

Sposobnost matičnih ćelija da se razviju u ćelije različitih složenih tkiva našeg organizma je posebno korisna u regenerativnoj medicini. Dakle, matične ćelije su u stanju da popravljaju oštećena tkiva, migrirajući na mjesto oštećenja, gdje se razmnožavaju i zamjenjuju ćelije oštećenog tkiva, popunjavajući manjkave dijelove zdravim, funkcionalnim ćelijama.

A šta sa matičnim ćelijama izvađenim iz mliječnih zuba?

Matične ćelije izvađene iz pupčane vrpce i pulpe mliječnih zuba su 100 % kompatibilne djetetu od koga su prikupljene, a mogu biti korištene za tretmane kod braće i sestara i roditelja, zbog velike šanse kompatibilnosti između članova porodice.

Matične ćelije iz mliječnih zuba se smatraju najpristupačnijim izvorom odraslih matičnih ćelija.

Dentalne matične ćelije su sjajan izbor, kako zbog njihovog ogromnog potencijala tako i zbog relativno lake pristupačnosti. One se formiraju tokom šeste sedmice bebinog razvoja u majčinoj utrobi.

Sadrže jedinstvene matične ćelije vezivnog tkiva koje imaju potencijal korištenja u širokom spektru medicinskih tretmana, kao što su tkivna i koštana regeneracija. Kada mliječni zubi počinju da se klimaju, a to se obično dešava u dobi od 6 do 12 godina, to je prilika za uzimanje dentalnih matičnih ćelija. Postupak je jednostavan i bezbjedan, jer se čitav zub nakon vađenja šalje u laboratorije na testiranje, obradu i naravno čuvanje. Da li ste za tu proceduru?

– Opekotine od sunca se javljaju u vidu crvenila, otoka i bola na mjestima izloženim suncu i UV zrakama. Simptomi mogu biti blagi do teški. Težina opekotine ovisi o dužini izloženosti suncu i UV zrakama i tipu kože. Treba zapamtiti da su opekotine od sunca rizik za karcinom kože – započinje dermatologinja Zejna Velagić.

Ona dodaje kako jačina simptoma opekotine varira od osobe do osobe. Crvenilo se javlja nekoliko sati nakon izlaganja suncu te je najjače 12-24 sata nakon izlaganja. Ljuštenje kože sa javlja unutar 3-8 dana od izlaganja. Ljuštenje i svrbež mogu potrajati još nekoliko sedmica.

– Blaži oblik opekotina uzrokuje blago crvenilo, a u težim slučajevima vide se i plikovi sa pratećim bolom. U liječenju opekotina od sunca bitno je reagirati što prije da sa smanje nusposljedice kao što su oštećenje kože i rizik od karcinoma kože – nastavlja Velagić. Ako primijetite opekotine, napravite kratki predah od sunčanja i otiđite kući gdje ćete na opekotine staviti hladne obloge sa aloe verom ili običnom vodom. Možete koristiti i lijekove protiv upale i bola, jedan od najpreporučljivijih je ibuprofen. Kortizonske kreme pomažu smanjenju upale i svrbeža, a preporučuje vam se unošenje dosta tekućine za rehidriranje organizma i kože.

– Plikove ne treba oštetiti jer pokrov pomaže u zacjeljivanju, no ukoliko se on skine preporuka ih je očistiti blagim sapunom i vodom. Kožu ne treba ljuštiti već aplicirati hidratantne kreme i losione – kaže Velagić dodavši da se radi svih većih i ozbiljnijih simptoma treba obratiti ljekaru za odgovarajuću terapiju.

Opekotine možete preventovati tako što ćete izbjegavati duga izlaganja suncu, nositi šešir sa širokim obodom, birati mjesta s hladom i nositi sunčane naočale. Izbjegavajte najtoplije doba dana za boravak na suncu te koristite kreme sa visokim zaštitnim faktorom. Zapamtite da je kremu potrebno aplicirati do 15 minuta pred boravak na suncu, te je se potrebno iznova mazati svako pola sata.

Još neke efikasne metode koje se tradicionalno koriste za liječenje opekotina su obloge s jogurtom, liske paradajza, obloge sa sodom i vodom, kantarionovo ulje i kreme i gelovi za hlađenje. Jedna od neobičnih novih metoda koja je tek nedavno “isplivala” na površinu jeste metoda korištenja pjene za brijanje sa mentolom. Pomoći će vam i krompir, hladna kupka, svježi krastavci i med, piše “Klix“.

Poslodavcima je preporučenoda razmotre mogućnost prekida obavljanja poslova na otvorenom u periodu od 12 do 16 sati, te njihovog nastavka poslije 16 sati.

Ukoliko je proces rada kod poslodavca organizovan na takav način da je nemoguće primjeniti ovu mjeru, ovo ministarstvo daje preporuku poslodavcima da radnicima koji obavljaju poslove na otvorenom, početak radnog vremena pomjere na šest sati ujutro.

Također, preporučuje se poslodavcima da za vrijeme trajanja ovakvih vremenskih neprilika omoguće korištenje godišnjeg odmora radnicima sa dijagnosticiranim hroničnim oboljenjima, kao i korištenje odsustva u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Data je preporuka da ustanove koje s radom počinju u devet sati ili kasnije, prilagode početak radnog vremena. Pored toga, poslodavci bi trebali omogućiti odijevanje prilagođeno visokim temperaturama u ustanovama, preduzećima i organima vlasti, te drugim pravnim osobama, kao i adekvatno odijevanje na službenim događajima (sjednice parlamenta, vlade i slično), saopćeno je iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, “N1“.

Ako ste je primijetili, ne paničarite. Vaši limfni čvorovi su dijelovi limfnog sistema i bore se protiv bakterija i infekcija. U većini slučajeva kvržica ne predstavlja razlog za brigu i nestane sama od sebe za nekoliko dana. Ipak, ako se pojavi uz druge;simptome, može biti zloćudna.

pazuh1

Ovo su mogući uzroci:

NATEČENI LIMFNI ČVOR

Limfni čvorovi u pazuhu mogu nateknuti ili seupaliti kad se bore protiv kancerogene stanice tumora ili jednostavne klice. Ove vrste kvržice su obično mekane na dodir i nalaze se pod kožom. Infekcija ruku ili prsa može dovesti do povećanja limfnih čvorova. To može dogoditi zbog infekcija koje zahvaćaju cijeli organizam kao što su herpes, lupus, AIDS i mononukleoza.

Liječenje: Poseban tretman ovakve kvržice nije potreban. Ona nestane sama od sebe. Možete isprobati neke lijekove protiv bolova i tople obloge da ograničite nelagodu. Ako je uzrok naticanja bakterijska infekcija, možete uzeti antibiotike.

Imate li ispod pazuha kvržicu koja boli na dodir? Bolna kvržica kod žena i muškaraca u tinejdžerskim godinama može biti simptom upale znojnih žlijezda.Upala se može proširiti na područje prepona,prenosi Novi

Liječenje: Bol se ublažava, a kvržica liječi pomoću antibiotika. S obzirom na to da je infekcija žlijezda znojnica češća kod muškaraca, propisuje se anti-androgen kako bi se smanjio utjecaj muških spolnih hormona kao što je testosteron na koži.Ostali lijekovi uključuju imunomodulatorne tretmane.Redovito brijanje ponekad uzrokuje urastanje dlačica, one mogu izgledati kao kvržice.One također nisu štetne.

Liječenje: Budite pažljivi dok brijete pazuh. Koristite čisti žilet za zadatak i stavite tople vode na pazuh prije nego započnete brijanje područja. Preporučljivo je izbjegavati brijanje dok kvržica ne nestane.

Najgori narativ vezano za ovu šarlatansku praksu jeste to da soda bikarbona liječi karcinome. Nije se jednom desilo da bolesnici odbiju hemoterapiju i počnu se samostalno liječiti rastvorima sode bikarbone, piše VoA.

Prije nekoliko godina, bio je slučaj kada je pripadnica britanskih oružanih snaga, Naima Houder-Mohammed, preminula usljed pokušaja liječenja raka injekcijama rastvora sode-bikarbone. Šarlatan koji joj je administrirao ovaj rastvor je naplaćivao oko $3000 po intravenoznoj injekciji.

Kako je došlo do toga da ljudi zaista počnu vjerovati da je soda bikarbona svemogući lijek?

Postoji knjiga „Alkalizirajte se ili umrite“ čiji je autor Theodor Baroody, a u kojoj se propagira sasvim pogrešna i pseudonaučna teza da je kisela sredina uzrok stvaranja raka te da, ako promijenimo kiselost sredine tj. pH vrijednost našeg organizma, možemo spriječiti ili izliječiti mnogo stanja, a ne samo rak. Također, u ovoj tezi se koketira sa teorijom zavjere kako farmaceutska industrija i zvanična medicina u dosluhu sa farmacijom, kriju jedan ovako jeftin lijek kako bi prodavali svoje skupe lijekove. Istina je da su lijekovi koji ulaze u sastav različitih hemoterapija skupi, ali niko ne krije jeftine lijekove. Postoje lijekovi na listi esencijalnih koji nisu basnoslavno skupi.

Jednom kada postavite stvari tako da sve izgleda kao sistem-je-protiv-malog-čovjeka, onda ste već napravili pogodno tlo za promociju pseudonauke.

Logika cijele stvari se zasniva na tome da ako neko ima kiselinu u želucu, ta kiselina će stvoriti lezije na sluzokoži ovog organa, a lezije su početak čira, a čir početak raka želuca. Zato treba uzeti kašiku sode i “smiriti kiselinu”. Upravo to je ono što većina ljudi i radi kada ima kiselinu u želucu. Ipak, sam čir je posljedica infekcije jednom bakterijom i u slučaju hroničnih problema više će nam pomoći terapija antibioticima.

Italijanski doktor Tullio Simoncini proširio ovaj zaključak na sve vrste tumora. Simoncini je započeo “religiju” koja tvrdi da je rak uzrokovan gljivicom – konkretno, prema Simonciniju, radi se o Candida albicans, koju ćete na stranicama sa engleskog govornog područja naći i kao “yeast” (“kvasac”), međutim, to nije tačno – kandida nije baš kvasac.

Simoncini ima doktorat sa La Sapienza, što daje izgled kredibiliteta njegovim tvrdnjama. On kaže kako je “tumor bijel”, a bijel je zato što sadrži kandidu, koja zaista pod mikroskopom izgleda kao bijele nakupine nečega. Prema njemu, gljivice vole kiselu sredinu i ako hoćemo da se riješimo gljivica, treba se alkalizirati.

Ono što je propagirao Simoncini, započeo je Otto Warburg – dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 1931. Ipak, Warburg je insistirao na tome da je uzrok pojave tumora metabolički poremećaj – a metabolizam je, u suštini, disanje – oksidacija i redukcija. Sve u našem organizmu je ili neka oksidacija ili neka redukcija, a pri tim procesima se mijenja i pH.

Ne samo to – Simoncini je otišao predaleko i počeo svoje pacijente tretirati intravenoznim i subkutanim injekcijama sode bikarbone, a skidati pacijente sa hemoterapije. Optužen je za nesavjesno liječenje nakon što je jedan pacijent koji je primao ovu terapiju preminuo 2006.

Tumori niti su bijeli niti imaju jedinstven uzrok. Tumori su jako bogati novonastalim krvnim žilama: proces neoangiogeneze (stvaranje novih krvnih žila) je od krucijalne važnosti za formiranje tumora, tako da su tumori krvavi, baš kao i normalno tkivo. Tumorske stanice traže više energije tj. hranljivih materija, jer se više i brže dijele od zdravih stanica, pa im je potreban veći dotok krvi.

Međutim sa druge strane, postoje tkiva koja su bijela i onda kada su zdrava. Takva tkiva su beonjača, zubi, mijelinizirana nervna vlakna. Dakle, nije tačno da su „bijela“ tkiva bolesna.

Samoregulacija

Od bakterija koje uzrokuju čir želuca, preko mutagenih faktora (hemikalije, zračenje, virusi) do onkogena (“gena raka“), uzroci tumora su raznovrsni. Svaki tumor je priča za sebe. Kako nema jedinstvenog mehanizma nastanka tumora, tako nema ni jedinstvenog lijeka. Čak ni jaki citostatici nisu primjenljivi za svaki tumor. Imunoterapije, taj najnoviji način terapije tumora također moraju biti oblikovane prema specifičnostima tumora.

Komparativna istraživanja pH vrijednosti zdravog tkiva i tumora pokazala su da se i različita tkiva razlikuju po pH vrijednosti te da dosta tumora ima neutralnu pH vrijednost ili su čak alkalični – takvi su sarkomi, ne-Hodgkinovi limfomi i tumori dojke, dok su tumori skvamoznih stanica niže pH.

Međutim, treba znati i to da različita tkiva i organi imaju različitu pH vrijednost – neki su neutralni, neki blago kiseli, neki blago alkalni. Da bi želudac normalno radio, pH vrijednost u njemu mora biti jako niska, tj. jako kisela. U slučaju smanjenog lučenja ili odsustva želučane kiseline, nastupaju patološka stanja, poput hipohlorhidrije ili ahlorhidrije. Ova stanja mogu biti vrlo opasna – čak toliko opasna da vode stvaranju raka želuca. I ne samo to – kod smanjenja kiselosti u želucu, smanjuje se i sposobnost apsorpcije vitamina B12 (cijankobalamin), a deficit B12 vodi jednoj specifičnoj vrsti anemije koja se zove perniciozna anemija. Njeni simptomi su mršavljenje, depresija i smanjena intelektualna sposobnost.

Normalni pH krvne plazme čovjeka se kreće u veoma uskom rasponu od 7.35 do 7.45 (zaokruženo, prosječno 7.4). Sve ispod 7.35 i iznad 7.45 je katastrofa po organizam. Jedino krv fetusa može imati nešto malo niže vrijednosti.

Zapravo, mi imamo čitav sistem mehanizama koji održavaju pH vrijednost naših tkiva stalnom i optimalnom. Naš organizam je veličanstven i dobro usklađen. On može nešto što se zove homeostaza – on može da sam sebe reguliše i da vraća stvari u balans. Imamo Na-K pumpu, imamo regulator topline, regulator krvnog pritiska. Čim se stanje promijeni tako da je organizmu nepovoljno, interni regulatorni mehanizmi reaguju, preko hormona, neurotransmitera i enzima – i stanje se vraća u optimalno. Onda kada organizam nije u mogućnosti da održava homeostazu – onda nastupa bolest.

U suštini – koliko god mi pokušavali da promijenimo pH vrijednost našeg organizma, ovi mehanizmi će tu vrijednost održavati optimalnom. Liječenje sodom-bikarbonom ne samo da je beskorisno, nego može biti i štetno i opasno.

Kad je Michael Jackson u TV emisiji Oprah Winfrey 1993. izjavio da boluje od vitiliga – poremećaja zbog kojeg koža mjestimično pobijeli jer joj nedostaje pigment – rijetki su znali o čemu je točno riječ, a nisu mu baš ni vjerovali. Javnost je tada bila puno više zaokupljena njegovim plastičnim operacijama lica i navodnom željom da – izbjeljivanjem tena – vizualno izbriše svoje afroameričko podrijetlo. No, koliko god kontroverzno bilo njegovo ponašanje, ispostavilo se da je legendarni glazbenik doista imao poremećaj pigmentacije koji mu je s vremenom zahvaćao sve veću površinu tijela, i da je zbog toga patio. Pretpostavlja se da se doista podvrgnuo izbjeljivanju, jer takvi se zahvati provode u osoba kod uznapredovalog vitiliga, kako bi se ujednačila boja kože. Premda međunarodna Zaklada za istraživanje vitiliga (Vitiligo Research Foundation – VRF) obilježava Svjetski dan vitiliga 25. lipnja – na datum Jacksonove smrti – javna svijest o toj bolesti proširila se tek zadnje dvije-tri godine, zahvaljući društvenim mrežama.

Predvodnica svojevrsne revolucije u poimanju vitiliga kanadska je manekenka Winnie Harlow (24) koja je prešla težak put od očajne školarke koju su zlostavljali zbog “šarene” kože do kraljice novog vala inkluzivnosti – prihvaćanja različitosti ne samo u show businessu, nego i u svakidašnjici. Postala je uzor milijunima diljem svijeta jer je, kaže, naučila osjećati se dobro u svojoj koži i voljeti sebe bez kompleksa, bez obzira na to kako je drugi pokušavali definirati i označiti. Winnie Harlow istaknuta je aktivistica i zato što su tamnoputi ljudi poput nje izloženi najvećoj stigmatizaciji, jer imaju najvidljivije “kontraste”. No, ni ljudima svjetlije kože nije lako živjeti s vitiligom. Kako ističu u Hrvatskom savezu oboljelih od vitiliga, još postoje predrasude da je to zarazna bolest pa je gotovo 80 posto oboljelih barem jednom doživjelo situaciju u kojoj su drugi namjerno izbjegavali fizički kontakt s njima. Također, mnogi bolesnici ne znaju da se vitiligo može zaustaviti, a često i trajno smanjiti različitim terapijama, od krema i lijekova do fototerapije, klimatoterapije na Mrtvom moru ili pak transplantacije melanocita, stanica koje proizvode kožni pigment melanin.

Svakodnevni život uvelike olakšava kamuflaža odnosno make-up kojim se prikriva neujednačena boja kože. No, prvenstveno se treba “posložiti“ u glavi, kaže Lucia Ana Tomić (39), direktorica Ureda za usklađenost i podršku Upravi u Hrvatskoj poštanskoj banci, koja već 20 godina ima vitiligo. – Bila sam na prvoj godini fakulteta kad su mi se na laktu, i na zglobu prsta na ruci, pojavile svijetle “flekice”. S vremenom su se počele širiti po rukama i postajalo je jasno da je riječ o vitiligu. Isprva sam imala krize, činilo mi se da svi zure u te svijetle dijelove tijela te da je svako moje životno previranje – primjerice, prekid s dečkom – povezano s vitiligom. No, ubrzo sam shvatila da me to ni na koji način ne određuje i počela živjeti kao da uopće nemam vitiligo. Na to je definitivno utjecalo moje okruženje, koje me poticalo na učenje i uživanje u životu, a ne na očajavanje zbog nekih različitosti ili nedostataka. Često se šalim da mi vitiligo nije problem i zato što je moj tata bio kirurg, a znate kakvi su oni, ako ti ne viri kost, nije ti ništa – smije se Lucia, kći pokojnog prof. dr. sc. Krunoslava Tomića, poznatog dječjeg kirurga, i Deše Mlikotin-Tomić, bivše sveučilišne profesorice i predsjednice Saborskog povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. – Svjesna sam da imam sreću, jer sam tako odgojena, da bolest ne doživljavam kao prepreku, a uz to sam svijetle puti, na kojoj vitiligo nije izrazito vidljiv,piše Gloria

Ipak, je li jednostavno – nije. Naravno da bih voljela da uopće nemam “fleke”, ali imam ih, na šakama, laktovima, koljenima, stopalima. I oko očiju, što dobro dođe pri šminkanju – često mi kažu da imam odličan korektor i pitaju gdje sam ga nabavila – šali se Lucia dodajući da, ako već mora imati neku bolest, radije neka je to vitiligo nego nešto gore. – Vitiligo nije zarazan, ne svrbi, ne peče, ne boli – ništa. Naravno, nije ugodno kad netko gleda u moje ruke ili noge, ljude zanima što mi je, a najčešće se ne usuđuju pitati. Djeci lako objasnim, kažem da sam poput dalmatinera, to im se baš sviđa. Takav pozitivan stav, popraćen sklonošću prema zafrkanciji na vlastiti račun, preduvjet je za zdrav odnos prema svakom nedostatku, pa tako i prema manjku pigmenta. O vitiligu treba otvoreno govoriti jer jedino tako možemo prihvatiti sebe, a mora se prihvatiti i činjenica da je svaka bolest individualna te da nema pravila. – Iskušala sam razne terapije, no dosad su djelovale samo privremeno: pigment mi se postupno vrati, a potom opet nestane. Uvidjela sam da trebam jednostavno živjeti s vitiligom čineći što mogu, bez pretjeranih očekivanja. Nastojim činiti ono što se svima preporučuje – zdravo se hraniti, vježbati, ne izlagati se jakom suncu. Opuštam se čitajući, gledajući filmove, putujući… Voljela bih još otići i na klimatoterapiju na Mrtvome moru jer mnogima pomogne – kaže Lucia. U suočavanju s bolešću od koje mnogi bespotrebno zaziru pomogle su joj vještine koje je stekla u poslu i, kako kaže, njezina sklonost sceni. – Htjela sam studirati glumu, ali nisam uspjela upisati Akademiju dramskih umjetnosti pa sam se nekako usput zaljubila u pravo. Negdje u meni još postoji želja za pozornicom, to mi vjerojatno olakšava javne nastupe na poslu jer održavam razne prezentacije, kao i fakultetske seminare. I držati predavanja treba se – naučiti. Kad stojim pred publikom, naravno da me gledaju, i primjećuju da mi je koža na rukama i nogama drukčija. Pa što onda? Ako ih zainteresiram temom, uskoro više neće gledati “fleke” na mojim šakama nego će pratiti što govorim – objašnjava Lucia, naglašavajući da samopouzdanje treba sustavno izgrađivati ne samo kroz stručno obrazovanje, nego slušajući što ljudi govore i “iščitavajući” ono što nam život nosi. – Ponekad je puno lakše sakriti se iza nekog svog nedostatka nego ga prevladati. Ako ne naučite nositi se s neuspjehom koji je neminovan dio života, teško se podignuti nakon što padnete. Ono na što najviše možemo utjecati jesmo mi sami – dakle, moj odnos prema vitiligu je ono što mogu promijeniti, a ne da si postavljam nerealne ciljeve razmišljajući po cijele dane zašto se vitiligo baš meni dogodio. Najveća je ljepota svake osobe – da prihvati sebe – zaključuje Lucia.

Što je to zapravo i kako se liječi
Vitiligo je kronična autoimuna bolest u kojoj dolazi do uništenja melanocita (pigmentnih stanica u koži) pa zahvaćena područja postanu bijela. Uzroci nisu posve razjašnjeni, a poznato je da postoji nasljedna sklonost te da “okidač“ vitiliga može biti jaki stres. Vitiligo nije zarazan ni bolan, no kako mijenja izgled, smanjuje kvalitetu života oboljelih jer nerijetko izaziva nelagodu, sram, depresiju i društvenu izolaciju. Učestalost vitiliga u Hrvatskoj je otprilike dva posto. Može se pojaviti na bilo kojem dijelu tijela i u bilo kojoj životnoj dobi, a u više od 50 posto slučajeva pojavljuje se prije 20. godine. Tijek bolesti u svakoga je drukčiji – u nekih osoba brzo zahvaća veće površine kože, dok se u drugih sporo širi. Često je povezan s ostalim autoimunim bolestima – štitnjače, reumatoidnog artritisa, dijabetesa tipa 1 i perniciozne anemije. U znanstvenoj monografiji “Vitiligo – perspektive i smjernice” (urednici su akademkinja Mirna Šitum i prof. dr. sc. Andrija Stanimirović) navodi se da ova bolest nije posve izlječiva, no postoje razne terapije pomoću kojih se može zaustaviti, a može se i potaknuti stvaranje novog pigmenta u koži. Za to se primjenjuju određeni lijekovi i antioksidansi (vitamini D i E, minerali cink i selen), fototerapija ultraljubičastom (UVB) svjetlošću ili laserom te klimatoterapija na Mrtvom moru u Izraelu. – Zbog svog geografskog položaja, voda u Mrtvom moru ima visoku slanost i bogata je mineralima, što povoljno djeluje na kožu, a u zraku se stvara specifičan aerosol, svojevrsni prirodni filtar koji omogućuje dulje izlaganje suncu. Taj “tretman” svakodnevnog kupanja i sunčanja, zvan klimatoterapija, trebao bi trajati četiri tjedna i onda daje vrlo dobre rezultate: u većine pacijenata potiče se stvaranje novog pigmenta – objašnjava dr. Maja Kovačević (31), koja završava doktorat o vitiligu.

Među novijim metodama liječenja je transplantacija melanocita, kojom se mogu postići obećavajući rezultati. Odnedavno se provodi u ordinaciji prof. dr. sc. Andrije Stanimirovića, predsjednika Hrvatskog saveza oboljelih od vitiliga, a planiraju je uvesti i u KBC-u Sestre milosrdnice, gdje je 2016. i predstavljen prvi takav zahvat u Hrvatskoj. – Postupak traje četiri sata, tijekom kojih se pacijentima presađuju vlastiti melanociti iz zdravog dijela kože. Od njih se načini suspenzija (otopina), koja se nanosi na područje zahvaćeno vitiligom, a da bi se melanociti “primili”, prije toga se obavlja dermoabrazija kože. Na mjestu zahvata, koji se provodi pod lokalnom anestezijom, idućih 5 do 7 dana drži se poseban oblog, a rezultati su vidljivi nakon dva do tri mjeseca – objašnjava doktorica napominjući da je ova metoda pogodnija za osobe kojima je mala površina kože zahvaćena vitiligom, a pritom bolest mora biti u fazi mirovanja, što znači da se nije širila u posljednjih godinu dana. Ljudi koji pak imaju više od 80 posto površine kože zahvaćene vitiligom, a ne pomažu im druge terapije, mogu ići na potpunu depigmentaciju (izbjeljivanje pomoću kemijskih tvari) – kako bi se ujednačila boja kože – no takvi se zahvati ne provode u Hrvatskoj. Među takozvanim alternativnim terapijama vitiliga je kamuflaža, odnosno prikrivanje bijelih područja pomoću make-upa, pripravaka za samotamnjenje ili čak tetovaža. Osobe s vitiligom ne smiju se izlagati jakom suncu bez fotozaštite, niti odlaziti u solarij, koji se ne preporučuje ni zdravim osobama – s obzirom na to da ga Svjetska zdravstvena organizacija smatra kancerogenim.

Najpoznatija osoba koja je bolovala od vitiliga – što je potvrđeno tek nakon njegove smrti 2009. – bio je Michael Jackson koji se, prema vlastitom iskazu, u svojim dvadesetima suočio sa sve intenzivnijim gubitkom pigmenta u koži. Američkom glazbeniku, jednoj od najutjecajnijih osoba pop-kulture 20. stoljeća, koža je postajala sve svjetlija pa su ga često optuživali da se namjerno pretvara u bijelca. Smatra se da naposljetku vjerojatno i jest izbijelio ten, ali ne zato da bi “promijenio rasu” nego da bi ujednačio boju kože koja mu je velikim dijelom bila prekrivena bijelim područjima bez pigmenta. Jackson je izjavio da ima nasljednu sklonost vitiligu od kojega je bolovao i njegov djed, što se vidi na fotografiji iz obiteljskog albuma, na kojoj djed – na čijem je licu bijela “mrlja” – drži malog Michaela. Kanadskoj manekenki jamajačkih korijena Chantelle Brown-Young (24) – koja je poznatija kao Winnie Harlow – vitiligo je dijagnosticiran u četvrtoj godini. Djeca su je zbog bijelih mrlja često vrijeđala i tukla, zbog čega je promijenila nekoliko škola, u nekoliko navrata bila na rubu samoubojstva… Jedan od oblika autogenog treninga, kojim je jačala vlastito samopouzdanje, bilo je objavljivanje vlastitih fotografija i filmića o vitiligu – koje je primijetila Tyra Banks, bivša manekenka i producentica, te je pozvala da nastupi na natjecanju America’s Next Top Model 2014.

Kako današnji svijet potiče različitosti, neobična Chantelle privukla je pažnju i pod imenom Winnie Harlow ostvarila strelovit uspon – zakoračila na modne piste, snimila na desetke kampanja… – Prava razlika ni – je u mojoj koži već u činjenici da svoju ljepotu ne pronalazim u mišljenjima drugih. Lijepa sam i znam to. Slavite svoje jedinstveno tijelo danas i svaki dan – poručuje manekenka koja je otvorila put drugim tamnoputim modelima s vitiligom kao što su Amy Deanna (20) i dječja zvijezda April Star (10). Iako o tome oni sami ne govore go – tovo ništa, u svijetu show businessa poznato je da od vitiliga boluju američki glumci Holly Marie Combs (44), Steve Martin (73) i Jon Hamm (47) te irski komičar i TV voditelj Graham Norton (55), kao i Richard Hammond (48), zvijezda BBC-jeve serije o automobilima Top Gear. Navodno je vitiligo imao i pokojni britanski glumac Dudley Moore.

Rak pluća predugo se povezivao samo s pušenjem

Rak pluća predugo se povezivao samo s pušenjem.

Naime, iako pušenje uzrokuje oko 85 posto slučajeva raka pluća, na hiljade nepušača, među kojima su i pasivni pušači, u svijetu umire od te bolesti.

Zbog toga je presudno bolje poznavanje simptoma koje bi pomoglo da se bolest otkrije ranije i povećaju šanse za izlječenje, upozoravaju britanski ljekari u medicinskom časopisu “Journal of the Royal Society of Medicine”.

– Potrebno nam je ozbiljno povećanje svijesti o simptomima koji ukazuju na tu bolest kod stručnjaka i onih koji odlučuju o zdravstvenoj politici, ali ne samo o simptomima, nego i o drugim faktorima rizika, kao što su zagađivači prostora koji su prisutni u zatvorenim ili otvorenim prostorima – upozoravaju.

Naime, većina ljudi koji nisu pušači često nije svjesna drugih rizika i kad se pojave simptomi, ni ne pomišljaju na mogućnost raka pluća. Većina jaki kašalj liječi na svoju ruku, misleći da je riječ o posljedici prehlade ili upale, a da pritom ne odlazi na detaljnije preglede.

No, postoje simptomi koji tijelo šalje, pa ako su udruženi, trebali bi biti znakom da je vrijeme za odlazak ljekaru.

Evo simptoma koje nipošto ne biste smjeli zanemariti:

1. Kašalj koji ne prestaje ni nakon dvije do tri sedmice

2. Kašalj koji se pogoršava,

3. Upalne infekcije prsnog koša,

4. Iskašljavanje krvi,

5. Bol tokom disanja i kašljanja,

6. Česta zadihanost, čak i kad nema velikih napora,

7. Trajni umor i nedostatak energije,

8. Gubitak apetita i neobjašnjivi gubitak težine,piše Avaz

No, to se događa samo ako izostanu mentalni podsticaji jer činjenica je da starije osobe koje su redovno mentalno aktivne ne zaboravljaju lako.

Prijateljstva, čvrsti porodični odnosi, redovna fizička aktivnost, redovno čitanje, rješavanje ukrštenih riječi i pravilna ishrana pomažu nam da ostanemo mentalno aktivni. Čini se da i unos različitih namirnica djeluje na našu mentalnu aktivnost – više antioksidansa u krvi pozitivno djeluje na kognitivne funkcije poput pamćenja, racionalnog donošenja odluka, razmišljanja i kreativnosti.

Bobičasto voće kao što su malina, kupina i borovnica imaju visoku koncentraciju biljnih pigmenata antocijana koji povoljno djeluje na zdravlje krvnih sudova te održava mentalnu brzinu.

Tamnozeleno lisnato povrće ima bolji učinak na prokrvljenost mozga od farmaceutskih produkata poput ginko bilobe.

Omega-3 esencijalne masne kiseline u kombinaciji s vitaminom B3 jačaju funkcije mozga te spriječavaju nastanak Alchajmerove bolesti i zaboravnosti.

Žalfija usporava proces starenja i jača memoriju – dokazala su istraživanja na britanskom Kraljevskom Koledžu.

Kurkuma je protivupalni začin koji učestvuje u prevenciji demencije i Alchajmerove bolesti, piše “Srbija danas“.

Proces čišćenja jetre je vrlo jednostavan, i ne moramo posjetiti doktora, jer se to može učiniti na potpuno prirodan način – koristeći mentu.

U to se uvjerila Amra H. koja je za “Hayat” podijelila ovaj recept i koja je, kako kaže nakon njegovog korištenja zaboravila na dnevnu glavobolju i bol u leđima uzrokovane stresom. Čaj opušta ali i liječi jer one najteže otrove koje unosimo svaki dan u organizam, vaj čaj izbacuje kroz urin i stolicu.

Također, Amra je, kako je koristila ovaj čaj oslabila i 2 kilograma u mjesec dana, a kaže kako se nije čuvala hrane i nije držala dijete.

Sastojci:

šaka svježe mente

sok od limuna

sok od narandže

litar pročišćene vode

organski med

Kako to pripremiti?

Stavite vodu u lonac i ostavite na šporetu. Zatim, stavite mentu i pustite da provri oko 5 minuta. Nakon toga, ostavite da se ohladi. Sljedeća stvar koju treba učiniti je da se limun i sok od narandže iscijede u tu vodu. Možete dodati med za ukus i možete ga probati.

Možete piti ovo i hladno ili vruće, to je na vama. To će vam pomoći u procesu čišćenja jetre i to je korisno za proces varenja. Ne bi trebalo da bude sumnje o ovome! Probajte i vidjet ćete rezultate.

Bitno je da tokom vježbanja unosite tekućinu jer je to ključno za vaš performans i sigurnost. Što duže i intenzivnije vježbate važnije da unosite pravu vrstu tekućine, prenosi “Hayat“.

Studije su pokazale da atletičari koje izgube dva odsto svoje tjelesne težine putem znojenja imaju pad količine krvi što uzrokuje otežan rad srca. To može dovesti i do grčenja mišića, vrtoglavice i srčanih problema poput udara ili zastoja.

Atletičari trebaju pratiti količinu urina koji ispuste i boju. Veće količine urina svijetle boje pokazatelj su da je vaše tijelo dovoljno hidrirano. S druge strane, manje količine tamnije bolje znači da vašem tijelu nedostaje tečnosti. Vagajte se prije i poslije vježbanja.

Pokušajte popiti dovoljno vode kako biste nadoknadili taj gubitak. Stručnjaci savjetuju da konzumirate tekućine koje imaju elektrolite i ugljikohidrate. Natrijum i kalijum pomažu u zamjeni gubitaka elektrolita u znoju, a natrijum takođe pomaže u stimuliranju žeđi.

Ugljikohidrati daju energiju za vježbanje koje traje od 60 do 90 minuta. To možete nadoknaditi kroz energetske gelove i čokoladice te drugu hranu.

Sportska pića pomažu kada vježbate jakim intenzitetom 60 i više minuta. Ukoliko trčite maraton, ultramaraton ili učestvujete u Ironmanu, svakako ih konzumirajte i dodajte elektrolite, piše Klix.

Popijte između 350 i 400 ml tekućine 2-3 sata prije vježbanja i oko 300 ml 10-15 minuta prije vježbanja. Tokom vježbanja popijete oko 300 ml svakih 10-15 minuta. Ako vježbanje traje duže od 90 minuta popijte 300 ml sportskog pića svakih 15-30 minuta.

Nakon vježbe se izvagajte i za svakih 450 grama popijte između 400 i 500 ml vode. Konzumirajte 4:1 omjer ugljikohidrata i proteina unutar dva sata nakon vježbanja kako biste nadomjestili glikogen.

Bitno je i da ne pijete ni previše vode jer to može dovesti do smanjenja koncentracije natrijuma u krvi što može dovesti do ozbiljnih medicinskih problema.

Prva cigareta baš i ne donosi neki užitak. Kako to da je toliki broj ljudi ipak ovisno o njima te im je poprilično teško napustiti tu svoju naviku? Iako prvi kontakt nije bio posebno ugodan, ljudi obično nastavljaju paliti drugu, treću i ostale cigarete zato što se nalaze u društvu pušača, zato što osjećaju pritisak od strane drugih, a u konačnici zato što postaju ovisni, piše Ordinacija.

Nikotin, supstanca koja nas čini ovisnom, vrlo je snažnog djelovanja. Brzo se na nju navučemo dok istovremeno imamo iskustvo prve cigarete zbog kojeg nam se čini da ne možemo postati ovisni o nečemu što nije tako ugodno. Ovisnost koja se razvila, a nismo je ni svjesni, razlog je zašto nastavljamo pušiti. Prve godine pušačkog staža karakterizira uvjerenje da nismo ovisni o nikotinu te da u svakom trenutku možemo odbaciti cigaretu.

Djelovanje nikotina na tijelo i mozak
U našem mozgu postoji centar za ugodu koji se prirodno aktivira svaki put kada smo uključeni u neku ugodnu aktivnost: kada jedemo, spavamo, kada smo uključeni u ugodan tjelesni kontakt, kada pobijedimo odnosno doživimo bilo kakav uspjeh… Takva iskustva uzrokuju lučenje dopamina koji proizvode naše živčane stanice.

Dopamin je kemikalija koja nam omogućava osjećaj sreće i zadovoljstva. Normalna razina te kemikalije omogućava nam budnost, fokus, lakše učenje i pamćenje te nas motivira na obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Niska razina dopamina uzrokuje razdražljivost i iritabilnost. Osjećamo potrebu ponavljati one aktivnosti koje izazivaju lučenje dopamina i osjećaj ugode.

Kada zapalimo cigaretu, nikotin vrlo brzo stiže preko pluća do mozga gdje se spaja sa stanicama koje otpuštaju dopamin. Tada osjetimo olakšanje, zadovoljstvo i veću želju za djelovanjem. Međutim nikotin se u organizmu zadržava vrlo kratko.

Već nakon gašenja cigarete razina nikotina u krvi opada te se polako počinju pokazivati naznake apstinencijske krize. Kroz pola sata od gašenja cigarete već se razmišlja o sljedećoj cigareti, a kroz nekih sat vremena većina se pušača osjeća nelagodno i razdražljivo. Kada zapalimo sljedeću cigaretu nelagoda nestaje, jer nikotin uspješno izazove novu navalu dopamina, a kroz trideset minuta do sat vremena proces počinje ispočetka.

Dakle, kao pušač, zapravo smo stalno u apstinencijskoj krizi. A upravo taj obrazac trošenja nikotina te njegovog ponovnog nadomještanja u krvi naučili smo nazivati užitkom u pušenju. Taj užitak u stvarnosti je puko održavanje razine same supstance ovisnosti. Vremenom se ta fizička potreba povezuje sa svakom emocijom i događajem u našem životu.

Mi se kao Pavlovi psi naučimo žudjeti za cigaretom kada doživljavamo teške emocije čak i kada nam je nivo nikotina u krvi na najvišoj razini. Pušenje postaje naš prijatelj u trenutcima usamljenosti, dosade i stresa. Pozitivni efekti pušenja stalno se pojačavaju sa svakom zapaljenom cigaretom, a negativni kao što su zdravstveni problemi vezani uz respiratorni sustav razvijaju se duže vremena i nisu neposredno povezani s tom jednom cigaretom koju smo upravo zapalili.

Pušači često žive u uvjerenju kako je pušenje samo ružna navika, ne i ovisnost. Često su u negiranju negativnih posljedica pušenja na zdravlje; u tom smislu uvijek imaju primjer nekog susjeda, poznanika ili rođaka koji nikada nije zapalio, a ima rak pluća.

Ne prestajemo pušiti iz straha
Oko sedamdeset posto pušača želi prestati pušiti, ali to vrlo često ne čini iz straha – straha da neće uspjeti u svome naumu, straha da neće više imati utjehu u teškim trenutcima, straha da neće moći uživati u različitim stvarima i aktivnostima ako ne može zapaliti cigaretu. Sve te emocije i uvjerenja naučena su kroz život te su djelomično ili potpuno pogrešna.

Činjenica je da su tjelesni simptomi koji se javljaju nakon prestanka pušenja relativno slabi i kratkotrajni u odnosu na krize koje prate druga sredstva ovisnosti (droge i alkohol). Iritabilnost, mučnina, glavobolja, povećan apetit, osjećaj gubitka užitka i slični simptomi traju otprilike pet do petnaest dana. Osjećaj gubitka užitka javlja se, jer se zbog nedostatka nikotina proizvodi niža razina serotonina. Međutim živčane se stanice obnavljaju te vrlo brzo počinju proizvoditi normalne razine navedene supstance.

Psihološke simptome teže je prevladati, a oni uključuju razvijanje drugačijeg mentalnog sklopa vezanog uz pušenje i razvijanje navika življenja kao nepušača. Kroz godine pušenja cigarete su nam služile kao utjeha i društvo. Sve životne događaje povezivali smo uz njih. Cigarete smo promatrali kao rješenje, a ne kao problem. Otkrivanje svih tih pogrešnih uvjerenja i njihova zamjena zdravijim alternativama koje će nam pomoći da se nosimo s teškim emocijama i situacijama, pomoći će nam i da promijenimo odnos koji imamo s cigaretama te razbijemo i psihološke navike pušenja. Pri tome valja imati na umu da je prestanak pušenja proces, a ne događaj. Svaka cigareta koju odlučite ne zapaliti doprinosi samom procesu i vodi vas korak bliže cilju.

Danas se jako puno ljudi bori s viškom kilograma. Puno puta se može čuti kako je netko probao i odustao jer je preteško, nemaju vremena ili nisu dovoljno motivirani, piše 24sata.

Ljudi na sljedećim fotografijama su našli svoju motivaciju i ostvarili svoj cilj. Pogledajte fotografije – možda se i vi odlučite na prvi korak.

Nezadovoljstvo zbog izgleda raslo je svakodnevno, paralelno sa željom da isteše i oblikuje svoje tijelo. No, svima nam je manje više poznata priča o jo-jo efektu i začaranom krugu kad je mršavljenje u pitanju. Ipak, Aida je danas priča koja inspiriše i pokreće, budući da je gojaznost, danas jedan od najrasprostranjenijih zdravstvenih problema i jedan od onih kome se pridaje najveća pažnja, s obzirom na to da se istovremeno smatra manom koja umanjuje ljepotu, piše Aura.

Jer, definitivno su vremena kada su obline bile znak dobrog zdravlja, imućnosti ali i ljepote, odavno prošla.

Jer, u prošlosti, kad se oskudijevalo sa hranom, biti debeo – bio je znak prestiža. Danas, to je jedino znak bolesti i nebrige o sebi. I jer danas, u 21. vijeku, čak i osoba slabijeg ekonomskog statusa može da se ugoji, budući da smo okruženi namirnicama prepunim skrivenih kalorija.

U sjenci ovog problema “rastu” mnoge, vrlo dobro osmišljenje reklamne kampanje koje ubiru profit mjeren u milijardama. Reklame se imaju kome prikazivati. Neurotična društvena tendencija je zlatni rudnik.

Kilogrami su se lijepili

Svi bi htjeli bez vježbanja i tokom sna, gubiti kilograme i izgledati bajkovito. Praksa pak pokazuje da su te reklame obmanjujućeg karaktera jer u njima preparate za mršavljenje reklamiraju osobe koje nemaju i nikad i nisu imale problema s kilogramima. Zato je Aida Mešić, diplomirani inžinjer drumskog i gradskog saobraćaja, bachelor ekonomije,instruktor svih kategorija te licencirani predavač i ispitivač iz oblasti teorije i upravljanja za polaganje vozačkih ispita – priča koja inspiriše.

– Volim naglasiti kako sam ja prije svega supruga i mama – kaže na početku našeg razgovora Aida, trenutno zaposlena u auto školi “Ćoso” kao instruktor i predavač.

Pojašnjava kako se nakon poroda, dovela u stanje koje nije bilo nimalo ugodno.

– Imala sam 105 kilograma, koji su se baš lijepili na mene. Od jedne ili dvije kile viška, dogurala sam do 25 kg tereta viška. Željela sam smršati, no, kako to biva, upala sam u začarani krug odluka: od ponedjeljka ću dugačije, od nove ću godine. Vrtila sam se u obećanjima datim samoj sebi da ću nešto poduzeti određenog dana, a ti bi dani došli i prošli, bez da sam ja išta uradila. Moja fizička aktivnost je bila 0 bodova jer mi je i posao takav da sjedim po cijeli dan. Nisam mogla da uradim niti jedan čučanj, bila sam sva usporena.

– Bila sam ljuta na sebe i na cijeli svijet, cupkajuću u mjestu – prisjeća se Aida.

Danas, tri godine kasnije, Aida ima 78 kg. I izgleda jako lijepo – priznajemo joj.

Lijepa i sretna zahvaljujući Saniti

– Zahvalnost dugujem isključivo svojoj trenerici Saniti Dizdarević. I ona je svojevremeno bila bucka, smršala je i danas je najuspješiji fitnes instruktor kojeg poznajem.

Ove dvije Bišćanke, spojila je nagradna igra Alina wellnes Spa centra u kojoj je naša sagovornica osvojila nagradu makeover-a. Dospjela je u ruke iskusnoj fitnes trenerici Saniti Dizdarević, koja nam otkriva da je bila pomalo skeptična u pogledu Aidine transformacije.

– Ovo je veliki uspjeh. Aida nikad prije nije trenirala, bila je polijena, ali ja sam eto uspjela sve preokrenuti. Aida je majka i ima svoju autoškolu, mnogo radi ali je našla vremena za treninge. Tokom samog upoznavanja moram reći da sam bila skeptična za njenu transformaciju za koju sam ja bila odgovorna. Sudbina nas je spojila kroz tu nagradnu igru. Na prvi pogled mi je Aida izgledala kao lijena osoba, ali ipak nisam htjela da mišljenje temeljim na osnovu prvog dojma.

– Prvih sedam dana je bilo teško jer Aida nikada nije trenirala, ali već na samom početku druge sedmice potpuno sam se šokirala. Kroz tih četrnaest dana sam vidjela zapravo koliko je Aida uporna, istrajna i odgovorna kad su u pitanju bili treninzi i pridržavanje prehrane. Iako radi kao instruktor vožnje i uz to je majka malog dječaka, Aida je nekad čak dva puta dolazila na treninge, i u jutarnjem i poslijepodnevnom terminu. Svaki dan smo ubacivali barem dvije tri nove vježbe, a ishranu smo mijenjali nakon svakog pomaka i najmanjeg rezultata – priča Sanita.

Podsjećanja radi, i sama Sanita je svojevremeno vodila bitke s viškom kilograma, a onda je, takoreći, preko noći, od bucke prerasla u zgodnu, vitku fitnes instruktoricu.

– Svi oni koji pokušavaju da smršaju, znaju kakva je to muka. Čini vam se da ste u začaranom krugu. Šta god da uradite, kiogrami su i dalje tu, a hrana vam nikad nije bila privlačnija. Ipak, nije nemoguće. Sve je pitanje volje i upornosti.

-Najveći razlog mog prejedanja je bio zbog razočarenja što nemam posao. Sjedila sam kući i nisam znala šta ću od sebe. Bila sam razočarana u cijeli državni sistem. Imati 30 godina i od mame tražiti marku za kafu, možda je nekome ok, meni je bilo čista depresija. Diplomirani sam fizioterapeut sa položenim džavnim ispitom, no osim volontiranja, nisam imala ni dana radnog staža. Svaki novi dan bacao me u dodatnu depresiju. “Lijek” sam tražila u hrani. Moj najveći „grijeh“ bila je tjestenina, odnosno hljeb. Jela sam ga s rižom, tjesteninom i svim mogućim jelima. Dnevno sam znala pojesti i po tri velika hljeba. Naveče, uz TV, obavezno sam jela kikiriki, štapiće, čips i veliku čokoladu, i to sve zajedno! Coca Colu sam pila uz sve navedeno, i po dvije litre za jednu veče. Jednostavno nisam razmišljala o sebi i o tome da bi mi to moglo zdravstveno zasmetati. Srećom, imala sam samo manjih zdravstvenih problema: aritmiju, poremećen pritisak…Prije četiri godine imala sam 110 kilograma, a na mojih 165 cm, pa, jasno je kako je to izgledalo – podsjetila je Sanita i na svoje “deblje” dane.

Danas je ova vrijedna Bišćanka zaslužna za mnoge slične transformacije, a jedna od njih je i Aidina.

Poseban plan prehrane

– Aida je prolazila kroz ciklus mojih kružnih treninga, sa posebnim planom prehrane koji sam kreirala samo za nju i njen oblik tijela. Imali smo pojačan unos proteina, a smanjen unos ugljikohidrata sa povremenim zdravim punjenjem, a nakon većih rezultata počeli smo u nekim slučajevima i prakticirati Cheat meal. Makeover je završio nakon tri mjeseca, Aida je to podnijela pobjednički baš onako kako i njoj dolikuje – žena, majka, kraljica koja se riješila nepotrebnog tereta i bila je lakša za 22 kilograma. U međuvremenu je smršala još pet kilograma. Naravno, ovo nije kraj. Makeover je gotov, ali naša zajednička priča još nije – u cilju nam je da Aida omršavi još desetak kilograma do ljeta naravno uz njen trud i volju sa dodatkom moje stručne pomoći kad su u pitanju prehrana i treninzi. Aida je sretna, zadovoljna i ovo joj je bio vjetar u leđa koji joj je pokazao i ujedno je natjerao da vjeruje u sebe i u to da ništa nije nemoguće – kaže Sanita.

A evo kako je do svoje nove linije, viđeno njenim očima, Aida zaista došla.

– Prvi dan u teretani mi je djelovao jezivo, a trenerica nafurano i umišljeno. Sad shvatam da je to djelovalo tako jer sam se plašila da ja nikad neću uspjeti smršati.

A prvi trening neću nikad zaboraviti – ja sam jedva izašla iz teretane, noge su mi se tresle, jedva sam hodala, trenerka i majica mokre. Sjećam se, prvo sam nazvala mamu i rekla joj da se osjećam preumorno ali i presretno. Uglavnom, tih prvih sedam dana sam imala užasne upale mišića, ali sam bila sve sretnija i zadovoljnija sama sobom. A tu su i bili rezultati, vrlo brzo primijećeni.

– Nakon tri mjeseca vježbanja sam skinula 22 kg, a u međuvremenu i još pet i ponosna sam jako na sebe, a kad pogledam svoje stare slike, narastem od sreće kao planina. Svakako namjeravam nastaviti sa zdravim načinom života.

– I želim da poručim svim ženama koje imaju problema sa viškom ili manjkom kilograma da ne traže izgovore, da ne čekaju neki čarobni štapić koji će u snu istopiti kilograme. Krenite raditi na svom izgledu, svom zdravlju. Ja sam žena koja radi po cijeli dan, imam muža i bebu i kućanske obaveze, ali sad redovno nađem vremena da odradim trening, da posvetim sebi tih sat, dva. Manite se izgovora kako se nema vremena, za sebe se mora naći vrijeme. Ako ne valjamo sebi, nećemo ni drugima – poručuje Aida.

Dodaje kako je iz temelja i jelovnik izmijenila.

– Prije sam sve moguće jela sa kruhom, od tjestenine, pire krompira…znači moj najveći porok je bio kruh, slatkiši i slično. Sad sam izbacila kruh skroz s jelovnika, slatko, sokove. Pijem puno tekućine, jedem zdravu hranu: salate, piletinu, jaja – svu hranu koja podrazumijeva smanjen unos ugljikohidrata. Najviše pijem limunadu. Ponekad i zeleni čaj radi detoksikacije.

Sanitin savjet: DAN ZAPOČINJEM SMOOTHIJEM, NASTAVLJAM SA ČAJEM OD ŽARE

Izjutra si napravim smoothie. Šolja i po mješavine bobičastog voća, jedna banana, jedna šolja mlijeka, jedna kašičica meda, malo cimeta. To je moja energija. Kupujem svježe čajeve, a uglavnom pijem čaj od žare. Ne onaj iz filter vrećica nego svjež.

S obzirom da voće sadrži puno šećera, trudim se da jedem ujutru, do 12 najkasnije, da stigne sve to da se resorbuje. Ipak, jako malo voća jedem. Uglavnom jedem tunu, piletinu, junetinu, što se mesa tiče. Jednak dio moje ishrane je povrće, i tu se trudim da ga unosim u svakom obliku, od sirovog do kuhanog. Špinat, tikvice, ponekad krompir. Mrkvu ponekad. Ona ima visok glikemijski indeks i ko pokušava da smrša, treba da je izbjegava, jer je GI skoro kao kod čokolade. Za nekog ko puno vježba poput mene, najvažnije je unositi dosta tekućine. Dnevno popijem oko četiri litre, uglavnom vode, ali i dosta čaja.